Hoćete da seksualno vaspitate dete? Sipajte mu Fantu u supu

Devojka čita novine
Photo credit: Wolfgang Lonien / Foter / CC BY-SA

Prošle sedmice je svaka devojčica koja je kupila jedan tinejdžerski časopis umesto toga da sazna gde je Džastin Biber nastupio, mogla da sazna kako da zadovolji dečka. Ne šalim se. Umesto da sazna da je onaj zgodni plavi sa šalu-na-stranu frizurom nije sačekao i da je završio u zagrljaju Eme Votson, ili možda čak onog drugog crnog, ništa manje zgodnog, devojčice su, slikom objašnjeno, mogle da nauče kako da dečaku nabace osmeh na lice.

Ne govorim ovde o tome da su mogle da pročitaju neki baš smešan vic. Govorim o povlačenju kožice na gore, bez bojazni da će da ga povrede, polako i bez mnogo pritiskanja. Ovo je citat, razbijen tako da vam ne bude previše muka i da možete da nastavite preko ovog pasusa, jer je meni bilo.

Ovaj tekst pišem kao brat dve devojčice koje su u osnovnoj školi i koje kupuju ovaj časopis. A kao roditelj bih svakako ovo poslao redakciji preko advokata.

Moj bes se širio društvenim mrežama, a reakcije su uglavnom bile odobravanje i tapšanje po ramenu, ali se u međuvremenu javilo i nekoliko ljudi koji su, mada ne otvoreno, stali na stranu magazina i to time što su na neki način, ne znam kako, uspeli da okrive roditelje – zašto uopšte devojčice od deset godina kupuju to na trafici?! Neki su otišli i korak dalje pa su izvadili iz svojih zaliha stare brojeve istog časopisa sa stripovima u kojima se dečko i devojka ljube.

Za tada ne znam, kupovao sam Tempo, ali sada mi to predstavlja takav šok da još uvek imam dovoljno snage da vičem po tastaturi, evo već sedam dana kasnije. I zašto uopšte praviti razliku između deset i trinaest godina?! Isto je degutantvno.

Za tako nešto roditelji odvajaju novac ili to rade čak i sami klinci. Da decu otrgnu od uticaja kiča i šunda i starletizma koji se širi sa svih strana. Da decu bar malo odvoje od srpske stvarnosti koja, ruku na srce, baš i nije sjajna. Preratke suknje, cipele sa dve štikle – napred širom i nižom i pozadi užom, a višom – postali su deo standardnog repertoara, a neke televizije idu toliko daleko da deci predviđaju muzičke karijere iako klinci nisu imali ni prvi čas Muzičke kulture.

Časopisi
Photo credit: bravenewtraveler / Foter / CC BY

Ali hajde da zanemarimo sve to i da izolujemo problem na stranici gde deca pišu svoje probleme, a časopis im odgovara. Da li deca sama pišu ili je pitanje tiraža – i loš marketing je marketing – ne znam, ali znam da sam prvi put u životu poželeo da ne znam da čitam, a čitao sam i o holokaustu i svim strahotama koje možete i ne možete da zamislite u koncentracionim logorima nacističke Nemačke.

Stvarno, seksualno vaspitanje za decu?! Preko novina?! Ovde smo već došli do ozbiljnih problema.

Teorijski, roditelji bi trebalo da sednu i razgovaraju sa decom o tome. Vidite, već sam počeo da izbegavam reč seks. U tome je i najveći problem. Nismo došli ni do toga da ja imam devojku, a kamoli do toga da se ženim, a ja već koristim eufemizme. Zamislite koliko bi teško moglo biti sesti ispred ćerke od šesnaest godina i početi priču.

„Pa znaš… Ovaj… Hteo sam… Hm… Da popričam… Sa tobom… Iiiii… Aaaaa…“, i dok biste stigli do polovine svog govora, već bi bilo vreme da ona krene u grad. A šta sa one tri izgubljene godine do šesnaeste u kojima ne znate ni sami da li je dovoljno primereno da uopšte počnete takav razgovor, jer više niste sigurni da li je isto imati trinaest godina danas i nekada?! Danas deca u trinaest znaju da skinu aplikaciju sa Gugl Stora, što znači da već u osam znaju da kažu nešto kao „mama je tati jela pišu“ ili „znam ja, to je ono kad tata piški u mamu“.

Taj period puberteta – ko ga i izmisli – stvarno je kritičan. Devojčice imaju potrebu da se našminkaju i utegnu po prvi put, a dečaci da štipnu i malo više nego što je primereno. Znam o čemu vam govorim, završio sam osnovnu školu.

Zato ga treba proći što bezbolnije, jer šesnaest i sedamnaest godina je, nećemo da se lažemo, već doba u kome postaje prihvatljivo spavati sa nekim. Nemojte se zgražavati, vaše bake su u tim godinama rađale decu.

Razgovarajte. Napomenite kako je seks stvar dvoje ljudi i vrhunac odnosa. Ionako će deca kasnije, kada više ne budu deca, shvatiti da je pogled na seks stvar individualnog izbora. Govorite deci o čednosti i o tome da nikada nema nazad, naročito ako imate ćerku. Mi možemo da sednemo posle gubitka nevinosti i da jedemo pečenje dok nam nešto ne kvrcne i u pola zalogaja shvatimo da više nismo isti. Devojčicama to ne sme da se desi. Iskoristite reč kondom pred drugarima. Jednostavno, budite kul.

Ukoliko to ne možete sami, najbolja sledeća stvar je da imate starije dete. Ono će umeti. Ili sestru. Tetke su nešto kao mame koje su drugarice. Ili brata, ujaci i čiče su uvek onaj ćale koji ti daje da voziš auto već u četrnaest.

Ako razgovor ne pomogne, krizne situacije se uvek rešavaju kriznim merama. Seku se u korenu. Tako je bilo kada sam ja jeo kašiku supe i zalivao je gutljajem Fante, pa dobio Fantu nasutu u supu jer, „tako je lakše“. Ili ono kada mi je čiča izvadio hiljadarku da mi da za utakmicu u Beogradu, a ja kao lepo vaspitano dete odbio nekoliko puta da bi on na kraju uz: „E kad je mnogo i kad stvarno ne treba“ izvadio sto dinara i dao mi. Od tada supu jedem samu, a novac koji mi neko od rodbine daje rado uzimam – ne bi mi niko davao da nema.

Zato sam oduvek bio zahvalan mojoj majci koja je samo jednom sa mnom pričala o seksu. Ustvari, nismo pričali. Spustila je kutiju kondoma u mom prvom razredu srednje na sto posle kafe i rekla: „Budi pametan“ i napustila prostoriju.

To je ujedno i najbolji savet koji možete dati svom detetu kada je seksualno obrazovanje u pitanju.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *