Lečenje plantarnog fascitisa

Plantarni fascitis je bolno stanje stopala, a predstavlja zapaljenje plantarne fascije koje nastaje usled njene forsirane aktivnosti i preterane rastegljivosti uzrokovane opterećenjem prekomernom telesnom težinom, dugotrajnim stajanjem, hodanjem ili trčanjem, neadekvatnom obućom, nošenjem tereta kao i bavljenjem sportom.

Šta je plantarna fascija?

Plantarna fascija je smeštena na tabanu, ispod kože od koje je odvojena slojem masnog tkiva debljine preko dva cm. To je jaka vlaknasta, elastična struktura lepezastog izgleda slična ligamentu koja se pruža od pete do prstiju stopala.

Funkcija plantarne fascije je da pruži statičku podršku stopalu prilikom pokreta održavajući svod stopala, ali i apsorpciju vertikalnih mehaničkih sila na stopalo prilikom aktivnosti.

Središnji deo fascije je najdeblji i najjači deo koji trpi najveće opterećenje, pa je to najčešće mesto nastanka plantarnog fascitisa.

Plantarni fascitis nastaje kada postepeno određeni pokreti uzrokuju mikro oštećenja tkiva koji se vremenom ne mogu reparirati i kao posledica toga dolazi do degenerativnih promena. Kada postoji dugotrajna iritacija ili oštećenje plantarne fascije stvara se petni trn na mestu pripoja plantarne fascije za kalkaneus.

Rasprostranjenost i epidemiologija

Prema statistici bol u peti i tabanu pogađa 10% svetske populacije, što je svakako impozantan broj. Pojavljuje se najčešće u populaciji životne dobi između 40 i 60 god. Jednaka je zastupljenost kod muskaraca i žena. Ipak je kod žena češći u mlađoj životnoj dobi, ispod 50 god. Prisutan je i kod sportista kao i u opštoj populaciji.

Najveća zastupljenost je kod osoba koje se bave trčanjem (učestalost je između 5% i 10%).

Klinička slika

U kliničkoj slici dominira bol, koji u poodmaklom stadijumu može biti veoma oštar. Obično je bol lokalizovan u donjoj trećini tabanske strane stopala. Bol je najjači pri prvim koracima nakon ustajanja ujutru, nakon nekoliko koraka se smanjuje i postepeno prestaje usled istezanja i zagrevanja mišića stopala. Javlja se i u toku dana, prilikom ustajanja nakon dužeg sedenja. Može se izazvati i pritiskom na pripoj fascije za petnu kost, prilikom dorzifleksije stopala ili pri hodu na petama i prstima.

Faktori rizika

Nekada se smatralo da je glavni uzrok bola u stopalu petni trn, međutim iako oko 15–20% ljudi ima petni trn nikada nisu osetili bol u peti, i obrnuto — do 50% ljudi ima bolove u peti a nemaju petni trn.

Često se postavlja pitanje da li su petni trn i plantarni fascitis ista bolest. Dokazano je da jesu povezana stanja, ali nisu ista bolest. Petni trn može nastati kao reakcija na stres i upalu uzrokovanu plantarnim fascitisom. S vremenom telo reaguje stvaranjem dodatnog koštanog tkiva, tj petnog trna.

Istraživanje iz 2012. otkriva da 89% ljudi sa plantarnim fascitom razvije i petni trn, dok istraživanje iz 2015. pokazuje da se petni trn samo u nekim slučajevima može razviti kao reakcija na plantarni fascitis.

1. Strukturni faktori

  • Visok svod stopala (pes cavus)
  • Ravna stopala (pedes planus)
  • Gojaznost (obesitas)

2. Funkcionalni faktori

Smanjena fleksibilnost mišića lista, gastrocnemijusa i Ahilove tetive, kao i smanjena mogućnost izvođenja dorzifleksije stopala.

3. Degenerativni faktori

Starenje i retrakcija masnog jastuka na peti.

4. Zanimanja i način života

Zanimanja koja zahtevaju dugotrajno stajanje, trčanje ili hodanje po tvrdim površinama.

Dijagnostika

  • Anamneza i palpacija tabanske strane stopala
  • Rentgen, UZ pregled
  • Vrlo retko CT i MR — kod hroničnih slučajeva koji ne reaguju na terapiju

Terapijski pristup lečenja plantarnog fascitisa

  • Medikamentna analgetska terapija -NSAIL kao što su ibuprofen ili diklofenak oralno ili lokalno. S obzirom da su tegobe dugotrajne, ne savetuje se duže uzimanje oralne terapije, već topikalnih gelova.
  • Krioterapija
  • Fizičalna terapija
  • Ortopedski ulošci za dan, noćne ortoze za istezanje plantarne fascije
  • Redukcija telesne težine
  • Kvalitetna obuća
  • Injekcije kortikosteroida („blokade“) – smanjuju upalu i mogu dovesti do smanjenja tegoba, međutim mogu imati i ozbiljne komplikacije, kao što je ruptura plantarne fascije, pa zbog toga treba izbegavati ovaj metod lečenja.
  • Hiruško lečenje – kod pacijenata kod kojih konzervativne metode nisu dovele do poboljšanja nakon 6–12 meseci.

Savremene preporuke za tretman i prevenciju

  • Kombinacija tretmana -kombinovanje fizičalne terapije, NSAIL i ortopedskih uložaka daju najbolje rezultate.
  • Pravovremeno lečenje – rana terapija sprečava prelazak u hronično stanje.
  • Adekvatna obuća i ulošci sa odgovarajućom podrškom za svod stopala.
  • Kontrola telesne težine.
  • Redovno istezanje stopala kao svakodnevna rutina.
  • Lečenje plantarnog fascitisa može biti dugotrajno, višemesečno – više od 90% pacijenata se oporavi unutar 10 meseci.

Autor teksta: Dr Snežana Ilić, spec. fizikalne medicine i rehabilitacije, DZ Rakovica

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *