Momci biraju: bez piva u plastičnoj čaši i žu-žua, molim

Ako je sudeći po načinu na koji smo nas šestorica dočekali ovu novu 2015. godinu, ne nadam se nekom boljitku na ljubavnom planu. Pivo u plastičnim čašama i žu-žu na papirnim tanjirićima baš i ne zvuči obećavajuće. Opštem utisku da se nalazimo na punoletstvu doprinele su devojke koje u proseku nisu imale više od 18 godina. To je ono što se desi kada 30. decembra popodne odlučiš da želiš da slaviš Novu godinu i uzmeš samo ono što je preostalo, a to je srednjoškolska žurka. Bar je na to ličilo.
Čudno je kako čovek sa godinama počne da se menja i da primećuje razne stvari.
Na primer, saten. Mnogo satena. I jedna posebna vrsta cipela sa dve štikle. Jedna ispod đona, debela, a druga nenormalno tanka i još nenormalnije visoka, na peti. Kasnije su mi objasnili da je to moderno. Uopšte, meni nije jasna potreba današnjih devojaka da liče jedna na drugu. I da sve budu kao pod jednim istim kalupom.
Ja imam 24 godine i meni treba nešto više od suknjice koja je pre kaiš nego suknjica i majice koja se gotovo pretvorila u dekolte, da me izbaci iz težišta i da poželim da priđem da se upoznam. Nešto da me poremeti i da mi odvuče pažnju. Bez toga, svaki prilazak predstavlja samo gašenje najprimitivnijih strasti i ništa više, i po pravilu vodi do: „Bože, zašto mi je to trebalo?! Neću više nikada da pijem!“.
To znači da, ako mi se svidi na primer njen osmeh ili nešto u njenom pogledu, ja ću svakako prići i tu bi čitava priča o prilasku nepoznatim devojkama i muvanju sa njima mogla da se završi. Ali to sam ja. Kod mene nema vraćanje lopte unazad do golmana i ne vodim statistiku ispaljen/smuvao, pa da želim da budem u pozitivnom skoru. Jednostavno, za mene ne postoji dovoljno dobro opravdanje za neprilazak devojci koja ti se sviđa. Čak ni saten.
A šta ako odlučite da ipak više volite da vaš ego ostane netaknut i vaše fore ne budu pokopane, jer “Gledaj čoveče, ona ne izgleda kao ostale, ukalupljena u estradne modne okvire” pa ne priđete?! Tu se svaka priča završava. Ako uopšte može da se završi nešto što nije počelo. U tom slučaju ste fudbalska reprezentacija Srbije. Alibi, pas unazad. Da ja ne pogrešim, a to što nećemo ništa uraditi, nema veze. Izvinjavam se na fudbalskoj terminologiji, ali muškarci ovo moraju da razumeju.
Naravno, uvek postoji mogućnost da ćete omanuti, promašiti, čak i prazan gol i da to jednostavno neće biti to, ali u tome i jeste čar. Ko rizikuje, profitira. Osim ako niste Del Boj, naravno.

Tih nekoliko minuta u kojima ćete se izložiti otvorenoj vatri mogu da traju kao čitava večnost u kojoj možete u svojoj glavi od prvog poljupca da iskonstruišete sve do bele ograde i zlatnog retrivera u dvorištu punom dece; ili do kreveta, čipkastog veša i izgužvane posteljine. Ta neizvesnost koja može da se seče nožem i napetost koja raste sa svakom novom izgovorenom reči. Šansa da ćete da se zeznete i upropastite sve samo jednim glupim gestom. Pogled koji govori više od hiljadu reči i ruka na struku koja je privlači ka vama nakon koje imate podjednake šanse da dobijete šamar ili poljubac. To je ono što prilaske takvog tipa čine posebnim i što kod mene uvek izazovu trnce niz kičmu.
Devojke, nemojte da mislite da sam zaboravio da ovo sve pišem pretežno za vas. Vi pripremite borilište. Izađite u klub. Idite na rođendan. Prošetajte na proleće Kalemegdanom. Sedite u kafić sa drugaricama popodne. Potrudite se da ne budete ukalupljene. A onda čekajte.
Jer ovaj put, momci biraju.

Provincijalac u Beogradu. Hedonista since 1990. Student Farmacije since 2009. Pišem jer volim. Studiram jer moram. Pišem o ženama jer prijatelje treba držati blizu, a neprijatelje još bliže. To je moj smisao za humor. Neki kažu da im se sviđa, drugi ne shvate da se šalim. Bolno iskren. Ne znam da stanem. Znam da se izvinim. Oružje izbora: ironija. U drugim vestima: Zveda, Liverpool, knjige, pivo, Klepton. Mračna strana ličnosti: Slab na narodnjake i “Porodica ne sme da trpi zbog kafane”. Tokom pisanja ove biografije nije povređena ni jedna životinja, a svaka sličnost sa situacijama i likovima iz stvarnog života je sasvim slučajna.
Komentariši