Pazi šta jedeš, da se ne ostvari

Brza hrana
Photo credit: chief_huddleston / Foter / CC BY

Postoji nekoliko globalnih problema koji potresaju čovečanstvo u ovom trenutku. Globalno zagrevanje, cigarete, dabstep muzika i gojaznost. I dok je Formula 1 prelazila sa V10, na V8, da bi danas završila na ovim smešnim V6 motorima od kojih bolje zvuči Dimitrija Tucovića u pola pet popodne, cigarete su oblepljivane belim nalepnicama sa crnim slovima na kojima je obavezna reč smrt, a ja odlazio na dabstep žurke, moja baba je i ove godine za Uskrs umesila reformu.

Dve stvari mi nisu jasne. Kako nam nije dosta reformi u Srbiji i zašto se bele nalepnice sa crnim slovima ne odnose i na reform tortu? Ne šalim se. Bezbednije je baciti se kroz prozor sobe u kojoj se nalazi sto na kom je reforma nego pojesti jedno parče. A ubeđen sam da bi svako ko pojede čitavu reformu jednostavno umro.

Nema sumnje da bi svaka osoba koja pojede reformu umrla na slatkim mukama. Ali šta sa onima koji pojedu samo sedam parčadi i prežive? Kao recimo moja sestra. Za početak, treba im ispričati onaj vic gde Drakula drži šećeraše u odvojenom podrumu kevi za slatko. A onda ih istući. Jer su takve osobe obično pre toga pojele slanu supu i presoljenu salatu i masno pečenje. Uz litar Koka – Kole.

I vrlo kvalitetne batine su manje štetne i manje bole od onoga što se upravo našlo u vašoj krvi. Jer se takve batine dobijaju par puta u životu, kada izgubiš ključeve od kola, kuće, lokala i tetkine kuće, kada pretrčiš ulicu sa pet godina i ostaneš živ za svega par centimetara, a ovakav obrok se bar u mojoj sredini konzumira jednom mesečno. Dodajte tu jedenje u pekari svakog dana i dobićete BMI 25,7.

Dakle, ja sam overweight. Pretežak, iliti po srpski rečeno, podgojen. A imam samo malo pivskog stomaka. Što znači da se i ne hranim baš najzdravije. I da je devojka iza koje sam pre nekoliko dana išao na Bulevaru pokušavajući da razlučim da li helanke sa Apple logoom nosi kao omaž Stivu Džobsu ili jednostavno nema blama, u najmanju ruku – debela.

Gojazna Venera
Photo credit: Foter / CC BY-SA

Znam da ovo zvuči grubo, ali je za moje oči bilo isto toliko neprijatno da gledam salo koje se preliva preko ruba gaća samo zato što devojka nema kompleks od toga što je debela.

Uostalom, jedno je nemati komplekse, biti zadovoljan svojim izgledom i ne mariti za mišljenje okoline, a sasvim drugo biti vulgaran. Za mene, devojke koje imaju višak kilograma a nose helanke, nisu ništa bolje od devojaka koje imaju manjak mozga, a nose dekoltee do pupka. Vulgarno, to je prava reč.

Niko ne želi da gleda mene u beloj košulji na kojoj se dugmići sami otkopčavaju. Zato sam je oko Nove godine stavio sa strane do nekih boljih vremena.

Ipak, najveći problem ovog teksta nisu iHelanke. Problem je u krvnim sudovima. I četiri bele smrti. Šećeru iz reforme, masti sa dna tiganja na kom pržim piletinu, soli iz salate jer ja neću da pasem travu i brašnu iz svih sedam palačinki. Skup svih ovih faktora koji dovodi do propadanja krvnih sudova u našem organizmu – a svi organi imaju svoje – pa tako i samih organa, to je ono što je najgore od svega. Hipertenzija, tromboza, infarkt, šlog, dijabetes.

To su samo neke od bolesti čiji su uzročnici, ili faktori rizika, dakle ono što pomaže da se razbolimo, jedna ili dve ili sve bele smrti.

Postoji samo još jedna gora stvar od toga što su svi organi prokrvljeni krvnim sudovima, i mogućnosti da se previjate od infarktnog bola po kući, a to je globalna svest o zdravoj ishrani koja je kod nas još uvek na „Neće se to meni desiti, samo još jedno parče reforme, uzmi ovo malo masnije, od leđa, to je najslađe“, osim ako rijalitije u kojima debele ljude teraju da smršaju ne ubrojimo u razvoj globalne svesti. Nismo samo mi problem. Čitav svet ima oko 15% gojaznih, a samo u SAD-u 100 miliona ljudi ima prekomernu težinu.

Dete jede brzu hranu
Photo credit: Joe_13 / Source / CC BY-ND

I dok slike malih belih medveda obilaze svet, a ljudi u zelenom besne na ljude u crnom koji voze Rendž Rovere, u svetu je već sada kada završite čitanje ove rečenice mnogo više gojaznih ljudi nego na početku. Dakle, stvari se ne menjaju na bolje. Osim toga, hrana i piće se još uvek ne tretiraju kao droga, a izgleda da bi trebalo.

Mnogo puta sam sa podsmehom gledao ljude koji paze šta jedu, kada jedu, redovno vežbaju i govorio im da će na kraju umreti tako što će ih udariti kamion. Ali istina je da na Tibetu i u japanskim brdima ljudi nemaju Mekdonalds. Naravno, svako može da se seti bar jedne priče u kojoj je čovek doživeo sto godina uz dve pakle Drine bez filtera dnevno i rakijicu ujutru, za ručkom i uveče, ali se bojim da svi znamo jednu istu priču.

Dakle, pazite šta jedete, koliko možete. Opustite se na roštilju i noću kada se vraćate iz grada u pekari, ali nemojte da bude da vam nisam rekao šta se desi ako jedete sedam parčadi reforme i ono masnije od leđa što je najslađe.

Ja se trudim da to poštujem koliko mogu. Zato sam sebi ukinuo hleb, bar u abnormalnim količinama, slatko sam sveo na minimum, a pivo prestao da pijem na nekih skoro mesec dana, ne jedem kasno uveče i znate šta? Smršao sam, a treba da počnem i da vežbam.

Zvučaće kao devojka sa Telešopa, ali ja se stvarno sada osećam fantastično. I zadovoljan sam svojim izgledom. Nadam se da će tako i ostati jer je estetika samo početak. I zato bi najbolji početak terapije gojaznosti bio da prestanete da nosite helanke.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *